TERAPIJA SVJETLOM           Što je Sky Effect >>    Kliničke studije >>    Mišljenje eksperta >>

Znanost o ljekovitim svojstvima prirodnog svjetla

Pozadina & povijest
Mnogi će biti iznenađeni činjenicom da se terapija svjetlom klinički koristila kroz 60 godina. Od 1950. godine u medicinskoj praksi koristile su se svjetlosne ploča za tretiranje pacijenata s depresijom, nesanicom I drugim poremećajima raspoloženja. 
U ranim danima, da bi iskoristili ljekovita svojstva jarkog svjetla, pacijenti su morali ići u bolnice, liječničke ordinacije ili u centre za rekovalescenciju i stajati ispred svetlosnih ploča veličine zida. Tretmani su bili uglavnog dugački, do nekoliko sati. Rezultati su bili dobri ali je korištenje bilo ograničeno. Nastupile su inovacije i od 1980. godine uređaji za svjetlosnu terapiju postaju manje kutije ali još uvijek neatraktivne i nespretne. Terapije su trajale oko dva sata. 
Kroz novu tehnologiju i moderni design, terapija svijetlom se može provesti kod kuće ili u uredu. Moguće je iskoristiti umirujućih i stimulirajućih svojstava svjetla kroz kratke terapije od samo 15-30 minuta koristeći atraktivnu stolnu lampu napravljenu radi emitiranja pravilnih frekvencija svjetlosti. Kada razmislite odakle smo došli, vjerojatno možete reći da smo prošli dugi put.

Što je terapija svjetlom?
Terapija svjetlom ili fototerapija sastoji se od izlaganja posebnim valnim dužinama svjetla koristeći lasere, LED, fluoroscentne lampe dijakronične lampe ili vrlo jarko svjetlo punog spectra, kroz određeno vrijeme. Praktički je dokazano djelovanje u tretiranju sezonskih poremećaja, problema sa spavanjem, lošeg raspoloženja, jet lag, problema sa smjenskim radom i dermatološkim problrmima. Nedavno je također pozano djelovanje pri nesezonskoj depresiji.

Kako možete dobiti SAD?
Budući je zimi svjetlo ogranićeno, često ljudi pate od smanjenog raspoloženja, osjećaju se depresivno, tužno ili jadno. To stanje navodno pogađa najmanje 3% populacije u sjevernim zemljama kao što je Kanada, I također je široko rasprostranjena u Skandinaviji i ostalim evropskim zemljama i sjevernim državama USA. To utjeće na produktivnost i posljednjih godina postaje sve šire prepoznatljiv probleme. Izlaganjem jarkom svjetlu pojedinci mogu osjetiti značajnu promjenu kroz kratko vrijeme od nekoliko dana.

Da li je istina da terapija svjetlom može pomoći kod sezonskih problema (SAD)?
Liječnici su davno savjetovali pacijente da se izlažu adekvatnom svjetlu kao neophodnom sastojku zdravlja. Zadnjih godina vlada mišljenje  da bi znansveno istraživanje moglo pokazati važnost izlaganja jarkom svjetlu za naše fizičko i mentalno zdravlje.

Prije 20 godina, Dr. Norman Rosenthal i suradnici objavili su svoje početne teorije opisujući korištenje umjetnog jarkog svjetla u smanjenju simptoma sezonskih poremećaja (SAD). Njihov rad je pretpostavio da će dnevno produljivanje izlaganja svjetlu u sjevernim širinama – u stvari promjena duljine ljetnih dana – donijeti smanjenje simptoma depresije u tamnim zimskim mjesecima.

Dok su oni počinjali s pionirskim putem, slične studije širom svijeta nastavile su s eksperimentiranjem jarkog svjetla kao tretmana zimske depresije i poremećenog raspoloženja. Kako su studije postajale bolje, istraživači su otkrili da nije potrebno ponavljati preciznu duljinu ljetnog dnevnog svijetla. Našli su da ako je pacijent primio fotički puls, od najmanje 30 minuta, to bi emitiralo potreban signal u nervi sustav za podizanje duha.

Općenito, ovaj tretman je visoke sigurnosti ali pacijenti s očnim nepravilnostima ili problemima trebaju se uvijek konzultirati sa svojim liječnikom i redovito provoditi pretrage očiju, kako bi sigurno pristupili uvjetima izlaganja svjetlu.
Vrhunac terapije svjetlom dogodio se 2005. godine kada je radna grupa American Psychiatric Association zaključila da se svjetlo može koristiti kao “first-line” u tretmanu sezonske i nesezonske depresije. To je bilo važno, značajno pojavljivanje svijetla kao vrijedne alternative medikametozne terapije depresije.

Drugo područje u kojem je terapija jarkim svjetlom dokazala korist je terapija određenih poremećaja spavanja. Postoje neki tipovi poremećaja spavanja: sindrom napredne faze spavanja (ASPS) I sindrom odgođene faze spavanja (DSPS).  U ASPS dolazi do preranog nastupa sna i ranog jutarnjeg buđenja. Kod DSPS pojedinci imaju problem zaspati prije 1 sat u noći i velike poteškoće ustati i započeti rad u regularnom vremenu. Ovaj oblik poremećaja je često povezan s poremećenim cirkadijanim ritmom., koji djeluje na tjelesnu temperature i razinu melatonina kojeg lući hipofiza. Kada se terapija jarkim svjetlom provodi jutrom može korigirati pacijentovu odgođenu fazu. Večernja terapija može prilagoditi naprednu fazu. Dokazano je da oba slućaja mogu biti jako djelotvorna u “resetiranju” pacijentovog unutarnjeg sata olakšavajući mu namještanje na normalne životne rasporede.

Postoje brojne aplikacije terapije jarkim svjetlom koje su testirane na efikasnost. Svi simptomi koji se pojavljuju sezonski, pojačavaju se zimi i mogu se povezati s niskim izlaganjem dnevnom svjetlu i primarni su kandidati za terapiju svjetlom. Neki simptomi i stanja koji su obečavali u ranim istraživanjuma su: depresija tijekom trudnoče, premenstrualna depresija, hiperaktivni poremećaj smanjenja pažnje odraslih, bulimia nervosa, prežderavanje, umor od smjenskog rada, jet lag i prekidi ponašanja zbog Alzheimerove bolesti uključujući spavanje i dnevni nemir.

Što je Dawn Dusk Simulation (DDS) terapija?
Terapija simulacijom zore i sumraka (DDS) na slijedeće načine nudi glavno odstupaje od standardne terapije jarkim svjetlom:
  • DDS terpija se koristi u krevetu, tijekom sati normalnog sna. Naprotiv, terapija jarkim svjetlom se provodi za vrijeme buđenja.
  • DDS terapija predstavlja postepenu promjenu razine svjetla do tobožnje vanjske zore i prelaska u sumrak (kada je sunce iza horizontal). Maksimalni potrebni intezitet svjetla je oko 300 luksa. Naprotiv, terapija jarkim svjetlom predstavlja konstantno svjetlo koje je jače od razine svitanja (recimo 10.000 luksa).
  • DDS je praktičniji, “automatski” tretman po tome što ne traži pažnju korisnika, najviše signala se odaje dok korisnik spava. Naprotiv, terapija jarkim svjetlom zahtjeva određene sate buđenja za treman.

 
To znači da je DDS terapija vrlo djelotvorna ali do danas ima premalo kliničkih testova za razliku od drugih tretmana svjetlom. Općenito, najviše testova koristi signal zore (bez odgovarajućeg signala sumraka). Preliminarni rezultati pokazuju: povećanje lakoće buđenja, s više života i energije i jedan antridepresivni efekt. Kombinirani signali zore i sumraka više obećavaju od pojedinačne aplikacije. Planiranjem sumraka u vrijeme odlaska u krevet i zore u vrijeme buđenja donjeli su dobre rezultate. Ljudi koji su teško padali u san primjetili su olakšanja.

Lampe za terapiju svjetlom za DDS postoje u raznim oblicima. Trebate izabrati lampu i pribor koji obasjavaju područje spavanja u difuznom svjetlu i da dotiće oči kako se mijenja Vaš položaj spavanja.
DDS terapija je prvo testirana u kasnim 1980. godinama od strane Dr. Michael Terman i David Schlager na Columbiji*. Oni su napravili kutiju koja je imala precizni motor za rotaciju seta vjetrenjača koje su bile postavljene ispred kutije s fluorescentnim svjetlom. U biti, to je radilo kao kompjuterski kontrolirane rolete.


Iako je mehanizam bio nezgrapan, nekoliko važnih efekata je primjećeno:

  • Blijedi signal svitanja je u jutarnjim satima prekinuo stvaranje melatonina u organizmu. To se povezuje s lakoćom buđenja.
  • Jedan posebni efekt je pokazao da nakon jednog tjedna svakodnevnog izlaganja naturalističkom svitanju namještenom za rani svibanj (ali provedenoj sredinom zime), cirkadijani ritam stvaranja melatonina se pomaknuo jedan sat ranije. Što to znači?
 
      Simulacija zore ima fiziološko djelovanje slično prelasku u istočnu vremensku zonu
 
Terman i Schlager su zaključili da “izlaganje sumraku omogućuje podešavanje cirkadijane faze, smanjenje jutarnjeg melatonina, reguliranje režima spavanja i antidepresivno reagiranje. To je prva indikacija kod ljudi fiziološke i/ili funkcionalne osjetljivosti na takve svjetlosne signale”. Podcrtavajući logiku između DDS i terapije jarkim svjetlom, autori su nastavili: “Pretpostavljamo da nemodulirano jarko svjetlo tvori supernormalni podražaj (koji je podražaj višeg intenziteta od traženog stanja nižeg od normalnog). Oči mogu u satima sumraka biti pripremljene za recepciju promjene intenziteta svjetla niske razine.”

Mnoge današnje DDS lampe, koje se mogu koristiti kod kuće, oslanjaju se na elektroničke kontrole i koriste najčešće žarnice/halogene lampe. Pacijenti biraju idealno vrijeme za simulaciju svitanja. Po jednoj popularnoj strategiji pacijenti biraju željenu duljinu spavanja (na pr. 7,5 sati). Posebne DDS lampe koje sadrže mikroprocesore koji mogu locirati točku na Zemlji koja odgovara tom dobu noći u ljtnom solsticiju i prema tome podesi lampu. Ta sofisticirana tehnologija je velika prednost prema prijašnjim lampama. Kada korisnik započinje DDS terapiju, treba eksperimentirati i naći najdjelotvorniju kombinaciju intenziteta svjetla, trajanja sumraka i vremena. Najviše ljudi bira svitanje od oko 300 luksa, makar neki određuju niže razine radi sprečavanja preranog buđenja. Mnogo niže razine se često preporučuju za signal sumraka.